Darien16's Blog

Just another WordPress.com weblog

32.Južni Velebit


9,10.04.2011. Dogovor je pao vec par tjedana ranije a to je da idemo na Južni velebit u nadi napraviti Vaganjski i Sveto brdo.Budimo se dosta rano i krećemo prema Paklenici gdje počinje uspon.Put nas vodi preko dosadne jadranske magistrale kojoj nema kraja,sva sreća da nije guzva.Doalzimo u Senj u kojem se uvjek zaustavimo i kupimo ostatak potrebne hrane,vozimo se jadranskom magistralom i polako dolazimu u južnije krajeve razlika u vegetaciji i stijenama je vrlo očita.U Paklenici nas je dočekalo vrlo ljepo,toplo i sparno vrijeme,stajemo na rampi da kupimo ulaznice i stavljamo dalje nedaleko od rampe smo morali ostaviti auto zbog prevelike gužve,brzinski se oblaćimo i nastavljamo put prema skloništu Struge koj je na visini od 1400 metara,neče biti jednostavno doći do njega po ovakvom vremenu.Odmah pa početku uspona se osjetila sparina i bilo je vrlo teško disati temperatura se diže iz minute u minutu,nema niti daška vjetra.Prvu malo veću pauzu radimo kod Ramića koj nas časti alkoholom kao i uvjek ali smo mi ugledni planinari pa pristojno odbijamo ponudu :),put nas vodi kroz šumu,sviježije je jer je pojačao lagani vjetrić,zaustavljamo se svako toliko da dođemo do zraka kojeg ovako i onako nema pijemo vodu i slikamo se,na prijevoju nas je dočekao i prvi ovogodišnji “beba” poskok.Nakon duge i mukotrbne borbe sa sparinom i suncem napokon umorni dolazimo na planinarsko sklonište Struge.Tu su nas dočekali planinari iz Vučjeg Bratstva sa kojima smo se odmah skompali neki su i bili poznati od prije.Nakon što smo došli do zraka otišli smo prošetati do bunara po vodu,vrijeme je za klopu skuhali smo si juhu sa puuuuuno riže,noć smo proveli ugavnom u smijehu šale su padale sa obije strane,smijehu nikad dosta ali sutra nas čeka jos naporniji dan jer moramo savladati veliku visinsku razliku i jos toliko za nazad.

10.4.2011. Budimo se u 5 ujutro nabrzinu smo se spremili nešto pojeli i svi zajedno se uputili prema Vaganjskom vrhu,nakon jučernjašnjeg +30 danas nas je dočekav neugodan minus dosta je jako puhalo i bilo je vrlo hladno,krenuli smo svi zajedno ali odmah nakon prvih 10 minuta su počeli zaostajati za nama tako da smo se razdvojili i krenuli svako svojim putem,kako smo dobivali visinu tako se minus povečavao.Tu su bili i prvi problemi ovo zimski snijeg se još nije otopio a zbog dosta niske temperature bilo je zaleđeno,naravno nismo imali zimsku opremu niti zimske gojzerice pa je bio pravi izazov prelaziti četveronoške po tom ledu,vrlo brzo dolazimo ispod Vaganjskog vrha naravno ja nisam uopce znao da je to Vaganjski pošto su svi jednake visine,Marino me držao u neizvjesnosti a znao je da je to vrh.Nakon 30 minnuta hodanja stigli smo na vrh a moj komentar je bio “čekaj da pogledaj koj je ovo vrh pa ćemo nastaviti dalje prema Vaganjskom” kad ono Vaganjski Vrh 1757 metara,ostao sam u čudu još nisam vjerovao da je to najviši vrh Velebita,nakon slikanja i snimanja nastavili smo dalje jer je vjerat bio vrlo jak i nije se moglo jesti na vrhu,spustili smo se ispod vrha u klekovinu gdje smo jeli,svi smo gledati u Sveto Brdo i komentirali da nam je to sljedeći vrh koj se jedva vidjeo koliko je udaljen.Put nas vodi kroz takozvanu klekovinsko-minirani put,opasnost od mina na svakom koraku i nikad neznaš kada češ “odletit” u zrak.Postali smo več umorni a do auta ima još cijeli dan hodanja,uspon na Sveto Brdo je lagan u odnosu na to da je to naša najopasnije planina i jedna od najviših planina,Na vrhu smo se našli oko 11 sati,pogled sa samog vrha je neopisiv vide se otoci,južni velebit,Lika,Dinara pa čak i Bosna,nakon kraće pauze nastavljamo dalje,put nas vodi to Zle Ploče,na tom se mjestu u zimi 2005 godine desila jedna od većih nesreća u Hrvatskom planinarsku nastradala su 3 Splitska planinara R.I.P :(,odmaramo se u planinarskom skloništu Vlaški Grad koj se nalazi na 1280 metara na samom rubu šume i stijena,tu smo si skuhali topli obrok za ostatak dugog puta,več smo bili jako umorni a i bližila se noć,put nas vodi kroz gustu šumu sve do Ivinih Vodica gdje smo se obskrbili vodom,ostatak puta smo se zaustavljali sve češće i češće bili smo vrlo iscrpljeni,put je sve gori i gori malo se panjemo pa se spuštavo i tako konstantno,napokon smo se spustili u Paklenicu ali nije bilo svima dobro,koljena od kolegice nisu izdržala put je bio predug i dosta težak,dosta smo usporili ali uz svu sreću smo sretno stigli do auta.

 

31.Nanos po ferati (Gradiska Tura)


26.3.2011. Osvanuo je novi sunčan dan,pao je dogovor da idemo na Nanos po ferati takozvana Gradiška Tura.

Budim se u 5 i po ujutro,pregledavam si opremu zadnji put i spreman sam za pokret.Oko 8 sati smo bili na granici sa Slovenijom gdje prolazimo bez ikakvih problema,Napokon se u daljini počeo isticati Nanos ali nitko od nas nije znao od kuda se penje,gledamo naokolo i nije nam jasno gdje tu može biti ferata,.Kada smo prošli mjesto Vipava počele su se isticati stijene koje več izgledaju primamljivo,nakon duge i naporne voznje napokon izlazimo iz auta i promatramo stijenu koju ćemo penjati,na prvi pogled izgleda dosta zanimljivo ali nažalost je prekratka.Krećemo iz mjesta Gradišče,dolazimo ispod stijene i tu smo stali da bi si pripremili opremu za uspon,odmah napočetku smo mogli kobno proći,dok smo stavljali opremu na sebe cijela grupa Slovenaca je bila iznad nas i odjednom su odlomili dobar blok kamena koji je jurio ravno prema nama na svu sreću imali smo dobre refleksi pa smo uspjeli izbijeć kamen.Na ulazu u feratu se dogovaramo ko če ići prvi a ko zadnji zato jer su dvije kolegice bile prvi put na ferati.Bez problema stižemo do odmarališta negdje na pola puta,pogled “puca” na cijelu dolinu i ostale niske vrhove.Nakon kraće pauze nastavljamo dalje,put je vrlo dobro osiguran,osiguranje smo koristili samo na nekim dijelovima i naravno na najtežem dijelu na takozvanom grebenu pred kraj ferate.

Izlazimo iz ferate i radimo malu pauzu,sljedeći cilj nam je doći do doma koj je neznamo niti sami gdje znamo jedino odprilike smijer gdje bi trebao biti,hodamo šumom 1 sat i pričamo kako bi nam bilo da nam dođe na put medvjed,i tako nakon nekoliko minuta smo ugledali dom Yeeeey napokon hrana,nažalost prije nego što smo ušli unutra vidjeli smo nešto šta je stvarno ružno i nije ljudski,medvijed u kavezu od 3 sa 3 metra stvarno žalosno,nije uopce reagirao kada smo ga dozivali nego je potpuno bezvoljno ležao.Na redu je hrana očekivali smo prave planinske slovenske cijene kad ono jeftnije nego kod nas u bilo kojem restoranu,najeli smo se i krenuli dalje,dolazimo do ferate ali ovog puta neidemo na nju nego okolnom stazom,staza je vrlo strma i stvarno je super.Vikend smo odlično proveli i vidjeli nešto novo

30.Slovenija Julijske Alpe (Zimski uspon)


12,13.03.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

This slideshow requires JavaScript.

29.Bitoraj i Kamenjak


6.3.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

28.Klek i Crni Vrh


28.2.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

27.Obruč


20.2.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

26.Platak-Risnjak-Lazac


13.2.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

25.Bijelolasica


6.2.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

This slideshow requires JavaScript.

24.Slovenija Košuta


29,30.1.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

23.Grobničke Alpe


23.1.2011

http://www.youtube.com/user/bringerdead17?feature=mhum moj novi youtube channel

Post Navigation