Darien16's Blog

Just another WordPress.com weblog

14. Sjeverni i Srednji Velebit (opet)


12.6.2010. Danas idem 2 dana na Velebit sa Marinom i Matejem.Dižem se u 5 i po spremam torbu i dok sam čekamo malo sam pratio vremensku prognozu za Velebit,prognoza nije mogla bolja ispasti.Čekam Marina ispred kuće i za 10 min je dosao,krećemo prema Velebitu i odlućili smo stati na Vratima Jadrana na kratku kavu.Ubrzo krečemo dalje prema Velebitu.Još jednom smo stali u Senju da pokupimo neke namjernice za 2 dana,kupili smo 1kg čevapa i 1kg kobasica i još dosta toga.Nastavljamo naš put dalje po jadranskon magistrali i vozili se doslovno 40 km/h i tako 50 kilometara,dosadni stranci nemaju pametnijeg posla nego napraviti gužvu.Skrečemo za Alan i počinjemo se penjati,kako se sve više penjemo otvaraju se vidici prema moru i poćetnom djelu Velebita,dolazimo do planinarskog doma Alan ali mi nastavljamo dalje do planinarske kuće Mrkvište,za 9 kilometara smo došli do tamo iskrcavamo sve stvari i tražimo smještaj gdje čemo spavati,nakon šta smo se smjestili pojeli smo jedan sendvić dok ne dodje društvo iz Splita “Mosor” da počnemo hodati.

Nakon šta su došli morali smo ih pričekati 30 min dok se spreme,i napokon krečemo u 12 i 30 prema prvom vrhu Veliki Kozjak koj sa svojih 1620 metara visine daje prekrasne poglede.Prvi dio staze je dosadni asfalt po njemu hodamo oko 3 kilometara,skrečemo sa asfalta i dolazimo na makadam od tuda idemo malo dolje malo gore poprijećnim putevima da izbjegnemo makadam.Nakon 20 minuta smo ugledali prvog poskoka ali nažalost nisam ga uspio slikati jer je pobjegao pod kamen,dolazimo do neke livade gdje je smiještena neka kućica od lovaca tu smo napravili pauzu.Krečemo dalje i od tuda staza vodi samo po šumi šta je vrlo dobro zbog sunca,počeli smo se penjati sve više i više,izlazimo na neki mali greben sa kojeg se lijepo vidi vrh,tu smo se malo slikali i čekali dok se svi ne skupe.Sada počinje završni najteži i najstrmiji dio staze,izlazimo opet iz šume i ostalo nam je još samo 20 metara hoda do vrha po kamenju,i napokon osvojili smo vrh Veliki Kozjak(1620 metara) čim sam došao na vrh sam počeo slikati na sve strane,nakon toga sam morao udariti pečat u moj dnevnik.Nakon odmora krečemo dalje u dvije grupe jedna je lakša istim putem se vratiti nazad a druga je bila nešto teža jer idemo do Oblog Kuka gdje ima malo za penjanje,moj odgovor je odmah bio da idem težom stazom.

Spuštamo se dolje do skretanja gdje jedan grupa se vrača istim putem a mi idemo do drugog vrha,tu je bio jedan detalj na kojem si se trebao malo penjati ali ništa strašno,dolazimo na vrh slikamo okolo i za 5 min krečemo dalje prema Lubenovcu to je neka dolina,staza nas vodi malo po kamenju malo do travi a malo po drvima,dolazimo do neke malene bare u kojoj su bile dvije ribe,dolazimo do doline gdje radimo pauzu od 30 min,čim smo došli odmah smo mi krenuli do izvora po lijepu hladnu Velebitsku vodu,dolazimo do izvora umivamo se i punimo boce odlićne vode,vratili smo se nazad toćno na zajedničku fotografiju i ostalo nam je još 5 minuta odmora,krečemo dalje i ubrzo smo sreli 4 starijih planinara i pitaju nas di idemo mi im kažemo Mrkvište a onu nas začuđeno gledaju i govore da imamo još jako puno i zapravo nam je ostalo nešto manje od 1 i po sat,hodamo za gore i u jednoj vrtači smo vidjeli dosta snijega bili smo iznenađeni kako se tako dugo zadržao.Spajamo se na makadam i hodamo jos 20 min i onda nam počinje stari put po kojem smo i krenuli.Ostalo nam je još za hodati po asfaltiranoj cesti.Dolazimo u planinarsku kuću i pečemo čevape i kobasice vani na vatri.Kako se spuštala noč posajalo je sve hladnije i hladnije,uskoro se više nije moglo izdržati pa sam išao staviti flis i duge hlače,vani smo još malo pričali o svačemu,postalo je več kasno pa smo ušli u sobu i htjeli ići spavati ali Matej je imao laptop pa me je pitao da mu stavim na laptop slike sa digitalnog,nakon toga je stavio malo muziku :),ali je vrijeme bilo za spavanje pošto se moramo diči u 6 ujutro.Ali nikako da zaspim u 12 sati još su se derali sa svih strana u subi pored nas i ispred kuće.4 sata sna je očigledno bilo pre malo.

13.6.2010 Dižemo se u 6 ujutro doručkujemo i pripremamo se za zadnj vrh koj je vrlo lagan a to je Šatorina koja je visoka 1624 metara.Od kuće se spuštamo sve do Štirovače a tamo se nalazi još bolji izvor,uočili smo i jako veliki komad stabla koj je star bio sigurno oko 200 godina.Nastavljamo dalje opet po asfaltiranoj cesti nakon 30 minuta ulazimo u šumu i od tuda sve do vrha je gusta šuma i blagi uspon za gore.Čim smo ušli u šumu smo vidjeli šta snjeg,led i voda rade tako veliki kanali od vode da će uskoro biti kanjon 🙂 a ne staza.Izlazimo na livadu na kojoj radimo pauzu,Matej i ja smo se smijestili na neki panj,malo smo pričali a malo jeli,nakon 15 min krečemo dalje.

Tu je tabela na kojoj piše da do vrha ima 1:30 sat,ulazimo u šumu i nakon 10 min se pojavljuje nova tabela na kojoj piše da do vrh treba 1:15 sat Matej i ja smo odlučili krenuti tempo na maksimum da dođemo gore za 30 min,staza je dosadna sve je isto nema ničega šta se razlikuje,dolazimo na vrh za 37 minuta.

Na vrhu smo se slikali,stavljali pečat u dnevnike i odlučili smo se malo izvaliti na travi,ležli smo lijepih 20 minuta nakon čega su došli drugi,malo kasnije smo se zaletili do nekog malo brda koj je udaljen 200 metara odlučili smo da čemo trčati no prije nego šta smo došli do njega počela je klekovina tako da smo se trebali probijati jer nitko nije išao tamo niti nepostoji staza,nakon par koraka ajjjjj poskok pola metara od nas,iznenadili smo ga pa nije imao vremena sakrit se pa je morao ići prema mani da bi se sakrio ispod kamena,sva sreča sve je prošlo dobro u dva dana 2 poskoka.Dolazimo na vrh kog brda  i krečemo nazad na naš vrh po torbe i vračamo se dolje istim putem do planinarske kuće,stajemo na istim mjestima.

Dolazimo do Mrkvišta gdje se spremamo,presvlačimo i ostale stvari nakon 30 min lagano krečemo prema autu ali neidemo odmah prema Puli nego idemo gledati MEDVJEDE!! u Kuterevo,vozimo se 30 na sat cijelo vrijeme zbog konstantnih đireva,dolazimo u Kuterevo i stajemo u kafič dok bus ne dođe,bus dolazi i krečemo prema medvjedima,tamo je bila jedna cura koja je govorila o medvjedima i kako se zovu,sve ukupno je 6 ili 7 medvjeda bilo, ostalo će slike reći.

Pozdravljamo se sa Spličanima i odlazimo prema Puli :(,po putu pričamo o sljedečim izletima na Velebit a to je več sljedeće nedjelje jej 🙂

Stajemo na Vratima Jadrana opet na kavu i da Marino stavi još malo plina u auto.Dolazimo u Pulu u 9 i po navečer i tu završava naš odličan izlet na VELEBIT!

Oglasi

Single Post Navigation

2 thoughts on “14. Sjeverni i Srednji Velebit (opet)

  1. Počeo si se družiti s medvjedima, haha, ma super ti je bilo vidim i po fotkama i po opisu izleta. Pozdrav

  2. A mora se malo i sa medvjedima družiti 🙂 al ih nebi volio sresti u šumi.I da bilo je odlično.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: