Darien16's Blog

Just another WordPress.com weblog

17.Francuska i Italija alpe


17.7.2010 Dižem se u 7 ujutro i spremam zadnje stvari za osmodnevni visokogorski izlet u Francusku i Italiju,bliži se 8 sati i silazim ispred zgrade sa dva ruksaka krcatih stvari,jedini razlog jer krećemo ovako kasno je jer prvi dan ništa nebi radili a i najavljeno je ružno vrijeme kiša cijeli dan.Ukrcavamo se u auto na prvo pogled je izledalo da neće biti mjesta ali smo se uspjeli nekako snači.Krečemo dalje i stajemo da pokupimo Denisa u gradu,nakon dosta vremena napokon izlalimo iz Pule i krečemo pravac Chamonix,dolazimo na granicu sa Slovenijom i naravno slovenci ko slovenci nas ispituju 20 minuta di idemo sa toliko stvari. Ulazimo u Italiju i vozimo se jako jako dosadnom autocestom koja totalno ravna 300-500 kilometara nema niti jednog stabla i sunce prži konstantno,napokon stajemo da pojedemo nešto i popimo kavu,nastavljamo put dalje i prolazimo krzo Milano,Torino i Aostu,nakon Aoste je počela padati jaka kiša i po prvi put vidim Talijanske visoke planine na kojima je vječni snijeg i led,odlučili smo stati ispred Tunela Mont Blanc koj je dugačak 11 i po kilometara,slikamo glečer iznad tunela i veliku vodenu bujicu od topljenja snjega i leda.Nakon 10 sati vožnje sa 3 stajanja napokon ulazimo u Francusku i stajemo par kilometara niže da posjetimo jedan slap koj se nalazi na 1233 m.n.v,vračamo se u auto i krećemo prema Chamonixu,prvo smo odlučili pronaći naš kamp i dići šatore kasnije smo išli razgledati Chamonix i kupiti nešto za jesti,prolazimo Chamonixom i svakih 10 metara je dučan sa profesionalnom planinarskom i alpinistickom opremom sve najbolje i najpoznati marke samo šta cijene nisu baš primamljive. Pada noč i spremamo se za spavanje jer se dižemo u 7 ujutro za naš prvi izet na obližnje jezero na visini od 2530 metara.Dižemo se ujutro i vrijeme nije bilo najljepše kišno nebo odlučili smo jesti i vidjeti dali će se razvedriti,nevjerovatno u roku od samo 20 min cijelo nebo se razvedrilo i izbilo pakleno sunce,krećemo u 8 sati ujutro prema Argentiere,oblaćimo gojzerice i poćinjemo uspon,staza nas vodi prvo kroz šumu a staza je konstantno puna ljudi toliko ljudi na planini još nisam vidjeo,izlazimo iz šume i dolazimo do dijela koj je meni bio najdraži,visoke okomite ljestve od 10 metara koje vode do izbočine u stijeni i dalje se nastavlja dosta izloženim stepenicama,nakon 2 i po sata hodanja došli smo do Las Blanc 2530 m.n.v to je prelijepo jezero usred planine sa kristalno čistom i pitkom vodom a na drugoj strani se vidu glečeri i vrhovi Mont Blanc,Mont Blanc du Tacul,Mont Maudit,Aguile du Midi i ostali vrhovi te detalji na pojedinim vrhovima,pokraj jez era smo stali 2 sata da jedemo i uživamo na suncu koje je bilo vrlo jako,za nazad smo išli drugim dužim putem preko skijališta i staza za brdski biciklizam koji je normalno isto tako bilo krcat ljudi.spuštamo se dolje kamenitom stazom i susrećemo jako puno ljudi iz svih dijelova Europe i svijeta ,dolazimo do skijališta i žičare koju svi čekaju sa biciklama da bi se išli od gore spuštati,nastavljamo put i dolazimo do nekog vrta koj je put cviječa,tamo je bila i još neka kućica koja je isto tako bila totalno prekrivena cviječem,idemo dalje i dolazimo do kao nekog zološkog vrta no to nije običan ZOO nego ti sam moraš pronači životinja na ogromnom području a i cijena nije bila baš ljepa tako da smo krenuli dalje i jeli putem maline i kupine,dolazimo do auta i idemo nazad u kamp na ručak.Nakon dobrog jela smo se vratili u Chamonix da kupimo stvari za sutra i još malo razgledamo gradić i posjetimo meterološku stanicu nevjerovatno je to šta smo mi imali 4 prekrasnih dana bez vjetra i bez i jednog oblaka,obišli smo i žičaru kojom čemo ići sutra jer je dogovor bio ako prva ide poslje 8 sati da čemo kampirati na 3500 m na snijegu i sutra dan rano ujutro na vrh,ali nažalost prva je išla u 6 ujutro tako da nema spavanja gore i aklimatizacije.Idemo rano spavati da možemo biti odmorni za izazov koj nas sutra čeka,dižem se u 5 i po ujutro spremam dereze i cepin i vrijeme je da krenemo na žičaru,odmah na prvi pogled sam znao da će biti gužve jer je bila oko 40ak ljudi odmah na prvoj žičari,dolazimo na red i kupujemo karte koja košta 45 eura sa povratnom jako jako skupo,ulazimo u žičaru i ćitam na tabeli da nije za ljude sa slabim srcem jer zičara ide 100 metara visinske razlike u samo 10 sekundi ja to nisam vjerovao tako da sam bio opušten,no kada je žičara krenula to je bilo tako brzo da je Chamonix bio svaku sekundu puno dalje,nakon 1 i po min smo se uzdigli iznad jučernjašnjeg jezera koj je na 2500 m,tu izlazimo i ulazimo u drugu žičaru koja je puno snažnija jer je tu okomita stijena od Aguila du Midia koja je visoka 1300m,penjemo se velikom brzinom a uši se svakih 5 sekundi zaštopaju,prvi put sam ugledao iz bliza glečer koj je bio tako lijepi reflektirao sunce i znao sam da je totalno smrznut i da neće biti lako kako sam mislio,dolazimo na vrh na 3800 m visok Aguile du Midi pripremio sam se na šok za nisku temperaturu a ono izađem i vidim da je tek 5 stupnjeva ispod nule ništa strašno,slikamo Mont Blanc i obližnje vrhove i krećemo prema ledenom tunelu koj nas vodi na greben tu smo napravili navez i stavili dereze na gojzerice i cepine u ruke,ćim sam se sagnuo da zavežem derezu mi se zavrtilo i ništa mi se više nije dalo ipak smo napravili 2800 metara visikske razlike u nešto manje od 6 minuta,izlazimo iz tunela i onaj dio koj mi je bio najstrašniji napokon je tu, to je uski greben od 30 centimetra širine koj vodi strmo za dolje i totalno je zaleđen a sa desne strane pad od 500 metara preko ledenjačkih pukotina a na ljevo provalija od 1300 metara po vertikalnoj stijeni,nije bilo lako te smo išli vrlo polako i dolazim do svoje prve ledenjačke pukotine ova je bila mala i nije bila duboka Zlatko nam pokazuje kako osiguravati covjeka koj prelazi pukotinu i kako je treba preći,po grebenu smo se spustili 500 metara u Col du Midi koj se nalazi na  3300 metara tu je kamp za spavanje i bilo je oko 30-ak šatora sa puno ljudi,ali mi nastavljamo dalje po ravnoj dolinici,i nakon 30 min počinje pravi uspon od tuda pa sve do vrha je nagib od 40-50 stupnjeva naravno po tvrdom ledu,bilo je jako puno naveza i ispred nas i iza nas,do tuda smo hodali po suncu pa rukavice nisu niti trebale ali čim smo ušli u hlad gdje je bilo oko -10 u roku od 5 sekundi počneš osječati kako ti prsti polako lede odmah smo stali i stavili rukavice,dolazimo do prvog detalja a to je ledenjačka pukotina koja je široka 3 metra i duboka oko 100-200 metara pukotina je osigurana aluminijskim ljestvama,čekamo svoj red da bi mogli preči pukotinu jer je nastala gužva,kad smo mi došli na red Zlatko nam opet pokazuje kako osiguravati i kako preči ljestve.zabijamo cepine u led i osiguravamo jednog po jednog,kad sam krenuo preko ljestva osjetiš čudan osječaj 10 stupnjeva hladniji zrak se samo zabije u tebe koj se kreče ispod glečera. Nastavljamo dalje i nakon 30 min dolazimo opet do ledenjačke pukotine koja je široka pola metra i duboka najmanje 100 metara jer se dno nevidi ali je problem u tome šta je moraš preskočiti :),dolazimo do grebena ispod vrha na početku je jako širok i sa njega se pruža pogled na Mont Maudit (4400m) i samo vrh Mont Blanca (4800m) tu je bio jedan čovjek kojem nije baš bilo najbolje ležao je u snijegu i nije se micao i jako je kašljao ekipa ga je pustila samog da čeka dok oni ne osvoje vrh,dolazimo do zadnjeg detalja a to je stijena visoka 100 metara koju se treba ispenjati,dok smo čekali naš red smo sjeli i jeli,na velikoj visini bez aklimatizacije skoro pa je nemoguče jesti ful si gladan ali nemožes jesti jer misliš da nisi gladan,dolazimo na red i ovdje je potrebno osiguravanje sa špagom jer je to sve smrznuta stijena i dereze se nemogu zakačiti kao niti cepin,u slučaju pada ako se ne uspiješ zaustaviti prvih 10 metara padaš sve do Col du Midia ili 2000 metara niže u neku dolinu ispod planine,nakon nešto više od 30 min napokon sam osvojio svoj prvi vrh preko 4000 m a to je Mont Blanc du Tacul (4248 metara) čestitke svima :).na vrhu je bilo dosta ljudi i malo smo pričali sa ekspedicijom iz Češke. Nakon 30 minuta pauze na vrhu i slikanja smo se morali spustiti,spuštamo se istom stazom i dolazimo dosta brzo do Col du Midi ali tu nije još kraj uspona moramo se popesti još 500 metara po grebenu do Aguile du Midi.U Chamonix dolazimo oko 5 sati popodne svi sretni i umorni,cilj je ostvaren a sada je vrijeme za jesti :),dolazimo u pizzeriju a cijene su da te glava zaboli mala margarita 10 eura.Dolazimo u kamp i idemo na spavanje sutra nas čeka još jedan izlet,budimo se se u 7 ujutro i idemo opet na žičaru samo nas ovaj put vodi do visine od 2000 m sa druge strane Mont Blanca,hodamo planinarskom stazom od kamena nema ništa osim kamena dolazim na vrh od 2500 metara i vraćamo se istim putem nazad,dolazimo u kamp maknuti šatore i odlazimo u Italiju na Grand Paradiso,u kasnim popodnevnim satima dolazimo u dolinu Aoste gdje podižemo šatore i pripremamo se za spavanje.Sljedeća 2-3 dana vrijeme nas nije služilo tako da smo odlučili posjetiti druge vrhove od 2800 metara u okolici,pokušavali smo pogoditi najbolji mogući dan pošto je u dolini kiša neprestajno padala. 25.7 vrijeme nas je poslužimo nakratko i to smo iskoristili da se popnemo do doma Emanuelle na visini od 2750 metara odprilike,malo smo razgledali okolicu doma i išli leći na spavanje,tijekom noći bura je doslovno tresla dom 🙂 znali smo da neće biti preljepo sutra.

Dižemo se u 3 ujutro i maredamo,oko 3 i po već smo se spremili i krenuli van,vani je bilo odprilike -10 vrlo hladno.Prvo smo hodali po kamenju do potoka a potok je bio totalno pod ledom a moramo ga preskakati svako toliko bez dereza,nimalo jednostavno.Dolazimo do mjesta gdje smo napravili navez,uzeli cepin i namjestili dereze od tuda nadalje je postajalo sve hladnije i hladnije,uskoro ulazimo u oblak i nevidi se 5 metara ispred sebe,gadni uvjeti za prvi put preko 4000 metara,i još navez nam je bio slab i stajali smo svakih 2 min i to me je totalno iscrpilo i doslovno sam se smrznuo stajajući na buri koja te baca sa nogu,odlućio sam odustati od uspona nekih 30 min pred vrh odnosno 100 metara visinske razlike.Vraćam se istim putem nazad u dom,nakon kratke pauze da doćekamo Zlatka nastavljamo dalje u kamp.Dolazkom u kamp smo vidjeli šta se dešavalo dok nas nije bilo,šatori su bili posvuda,naš je skoro odletio bio je samo malo potrgan,počeli smo se spremati nakon par sati smo krenuli nazad u Pulu nažalost nakon 8 dana Francuske,Italije i Švicarske vratiti se u Hrvatsku KATASTROFA!

Oglasi

Single Post Navigation

2 thoughts on “17.Francuska i Italija alpe

  1. BRAVO Darien…čestitam ti na tvom uspješnom osvajanju Mont Blanca. Fotografije su prekrasne! Puno te potdravljam.

  2. Bok,puno hvala.Ove zadnje slike su sa Gran Paradisa nažalost morao sam odustati na 3650 metara iznimno niske temperature i vjetar od oko 100 km/h te pobijede,sa zimskom opremom je bilo pre hladno 😦 još slika sa tog uspona u srijedu valjda jer nisam mogao slikati baterije su mi se smrznule

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: