Darien16's Blog

Just another WordPress.com weblog

32.Južni Velebit


9,10.04.2011. Dogovor je pao vec par tjedana ranije a to je da idemo na Južni velebit u nadi napraviti Vaganjski i Sveto brdo.Budimo se dosta rano i krećemo prema Paklenici gdje počinje uspon.Put nas vodi preko dosadne jadranske magistrale kojoj nema kraja,sva sreća da nije guzva.Doalzimo u Senj u kojem se uvjek zaustavimo i kupimo ostatak potrebne hrane,vozimo se jadranskom magistralom i polako dolazimu u južnije krajeve razlika u vegetaciji i stijenama je vrlo očita.U Paklenici nas je dočekalo vrlo ljepo,toplo i sparno vrijeme,stajemo na rampi da kupimo ulaznice i stavljamo dalje nedaleko od rampe smo morali ostaviti auto zbog prevelike gužve,brzinski se oblaćimo i nastavljamo put prema skloništu Struge koj je na visini od 1400 metara,neče biti jednostavno doći do njega po ovakvom vremenu.Odmah pa početku uspona se osjetila sparina i bilo je vrlo teško disati temperatura se diže iz minute u minutu,nema niti daška vjetra.Prvu malo veću pauzu radimo kod Ramića koj nas časti alkoholom kao i uvjek ali smo mi ugledni planinari pa pristojno odbijamo ponudu :),put nas vodi kroz šumu,sviježije je jer je pojačao lagani vjetrić,zaustavljamo se svako toliko da dođemo do zraka kojeg ovako i onako nema pijemo vodu i slikamo se,na prijevoju nas je dočekao i prvi ovogodišnji “beba” poskok.Nakon duge i mukotrbne borbe sa sparinom i suncem napokon umorni dolazimo na planinarsko sklonište Struge.Tu su nas dočekali planinari iz Vučjeg Bratstva sa kojima smo se odmah skompali neki su i bili poznati od prije.Nakon što smo došli do zraka otišli smo prošetati do bunara po vodu,vrijeme je za klopu skuhali smo si juhu sa puuuuuno riže,noć smo proveli ugavnom u smijehu šale su padale sa obije strane,smijehu nikad dosta ali sutra nas čeka jos naporniji dan jer moramo savladati veliku visinsku razliku i jos toliko za nazad.

10.4.2011. Budimo se u 5 ujutro nabrzinu smo se spremili nešto pojeli i svi zajedno se uputili prema Vaganjskom vrhu,nakon jučernjašnjeg +30 danas nas je dočekav neugodan minus dosta je jako puhalo i bilo je vrlo hladno,krenuli smo svi zajedno ali odmah nakon prvih 10 minuta su počeli zaostajati za nama tako da smo se razdvojili i krenuli svako svojim putem,kako smo dobivali visinu tako se minus povečavao.Tu su bili i prvi problemi ovo zimski snijeg se još nije otopio a zbog dosta niske temperature bilo je zaleđeno,naravno nismo imali zimsku opremu niti zimske gojzerice pa je bio pravi izazov prelaziti četveronoške po tom ledu,vrlo brzo dolazimo ispod Vaganjskog vrha naravno ja nisam uopce znao da je to Vaganjski pošto su svi jednake visine,Marino me držao u neizvjesnosti a znao je da je to vrh.Nakon 30 minnuta hodanja stigli smo na vrh a moj komentar je bio “čekaj da pogledaj koj je ovo vrh pa ćemo nastaviti dalje prema Vaganjskom” kad ono Vaganjski Vrh 1757 metara,ostao sam u čudu još nisam vjerovao da je to najviši vrh Velebita,nakon slikanja i snimanja nastavili smo dalje jer je vjerat bio vrlo jak i nije se moglo jesti na vrhu,spustili smo se ispod vrha u klekovinu gdje smo jeli,svi smo gledati u Sveto Brdo i komentirali da nam je to sljedeći vrh koj se jedva vidjeo koliko je udaljen.Put nas vodi kroz takozvanu klekovinsko-minirani put,opasnost od mina na svakom koraku i nikad neznaš kada češ “odletit” u zrak.Postali smo več umorni a do auta ima još cijeli dan hodanja,uspon na Sveto Brdo je lagan u odnosu na to da je to naša najopasnije planina i jedna od najviših planina,Na vrhu smo se našli oko 11 sati,pogled sa samog vrha je neopisiv vide se otoci,južni velebit,Lika,Dinara pa čak i Bosna,nakon kraće pauze nastavljamo dalje,put nas vodi to Zle Ploče,na tom se mjestu u zimi 2005 godine desila jedna od većih nesreća u Hrvatskom planinarsku nastradala su 3 Splitska planinara R.I.P :(,odmaramo se u planinarskom skloništu Vlaški Grad koj se nalazi na 1280 metara na samom rubu šume i stijena,tu smo si skuhali topli obrok za ostatak dugog puta,več smo bili jako umorni a i bližila se noć,put nas vodi kroz gustu šumu sve do Ivinih Vodica gdje smo se obskrbili vodom,ostatak puta smo se zaustavljali sve češće i češće bili smo vrlo iscrpljeni,put je sve gori i gori malo se panjemo pa se spuštavo i tako konstantno,napokon smo se spustili u Paklenicu ali nije bilo svima dobro,koljena od kolegice nisu izdržala put je bio predug i dosta težak,dosta smo usporili ali uz svu sreću smo sretno stigli do auta.

 

Oglasi

Single Post Navigation

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: